– Hej, imam ideju.
– Da? Kakvu? Opet neka nebuloza, a?
– Pa mislio sam da se zaletimo na Zavižan i iznenadimo Tatjanu?
– Šavoričku?
– A-ha. Kaj kažeš?
– Hell yeah! Napokon nešto dobro od tebe! Idemo!
I tako smo se u subotu ujutro Goran i ja našli na samom izlazu iz Zagreba te krenuli prema Lici. Putem smo gledali snijegom prekriveni Klek i mahnuli ekipi Aktivnature koja se danas tamo penje. Sretno ljudeki!
U Krasnom smo posjetili Kuću Velebita i malo se propuhali "buromatom". Tko još nije probao, eto mu prilike da iskusi orkansku buru u uvjetima relativne sigurnosti. Goran i ja smo krupni momci i teško nas je otpuhati, no moji cvikeri nisu bili te sreće. Fijuuu! Ako će s vama biti netko sitan, primite ga pod ruku. I dobro se obucite. Propuhalo nas do kosti i totalno razbudilo.
Auto smo ostavili kod pilane, nazdravili domaćom šljivom i put pod noge.
Velebit je u snijegu, ali nije previše hladno. U zavjetrini smo pa ni ne puše previše.
No, kad smo izašli na jezera... woo hoo. Oblačenje! Svi slojevi na gotovs, a bafovi preko nosa!
Koja ljepota. Kakva milina!
Ali bome smo se naprtili snijega. Na mjestima i preko pola metra dubok. Kasnije smo sreli neke momke pa su nam se zahvaljivali jer smo im ostavljali friški trag bez kojeg bi se ziher izgubili, a i bilo im je lakše za hodati. Nema na čemu dečki. Mogli ste barem pivu sredit. Next time. ;)
Pred samim domom pored ceste iz smjera Rossijeve kolibe u snijegu Tatjani ostavljamo poruke.
– E, stari. Se piše Tajči ili Tajći?
– Buraz, stavi CH. Hahaha.
I trkom u kuću da se zagrijemo.
A kad tamo ekipica. Veseli Brođani i još par planinara.
– Dečki jeste gladni?
– Pa ono, da. Sad ćemo mi ovaj svoje kobase izvaditi.
– Ma kakve su to suhotinje?! 'Ajte vamo na pravu ambroziju. Grah! Mi smo skuhali lonac, ali smo dobili zabranu za drugi slijed jer je sinoć bilo... burno i otrovno.
Dakle, grah iz raja ispao. Presavršen! Pozdrav dragi naši Brođani! Hvala još jednom. Autor ovih redaka može posvjedočiti o kasnijim bombastičnim otrovima.
A Tatjane nema i nema. Zabrinuli se već. A što ako se ne potrefimo? To bi bilo baš šteta.
Ali ček, Što je ono tamo na dnu primorske staze? Je li srna? Je li vila?
Ma kakvi! To Zmajka grabi pod divovskim ruksakom.
– Gazda, daj jedno Karlovačko dok se mi oblečemo!
Dočekali ju pred vratima. Osmjesi, zagrljaji pa guc pive, pa osmjesi i ponovno zagrljaji.
– I to vam je dečki dost. Daj sad tu pivu 'vamo.
Zagrijali smo se, pojeli po još jedan slijed graha. A onda su krenule priče pa okolni čestitari.
I polako se spustila noć. Vrijeme je za spavanje.
Ujutro se sprema kiša. Ustat ćemo već oko 5 i što prije krenuti da smo u Krasnom na vrijeme.
I tako i bijaše. Izgrlili smo Tatjanu (stara, treba ti kupanje), poželjeli joj sreću i krenuli nizbrdo.
Taman je krenula kiša kad smo sjeli u auto.
Sve se završilo odličnim ćevapima.
Zmajka, samo ti grabi. Vidimo se uskoro na Kamenjaku!
Hrc







