• Najbolje ideje sinu nam dok hodamo.

    Friedrich Nietzsche

  • Jednog dana cijeli život će vam proletjeti ispred očiju.

    Pobrinite se da bude vrijedan gledanja.

  • Netko bira noćenje s 5 zvjezdica…

    A netko s 5 milijardi zvijezda!

  • Djeca ne pamte najbolji dan ispred televizora.

  • Šuma nema Wi-Fi ali je povezanost još bolja.

Alo, e hajdemo na Velebit!
Tko je to?
Pa ja. Kaj nemaš moj broj spremljen?
Tko je to?
Isse, pa Hrc!
E bok. Ma nemam. Nisam mislio da će mi trebati.

... Neugodna tišina ...

Nego, Velebit...
E, znaš kaj, mogli bi, e!
Kad ćemo?
1. lipnja je neki praznik pa ako uzmemo slobodan ostatak tjedna, onda imamo 9 dana.
O, da! To zvuči fantastično.
Super, aj čujemo se još pa razradimo detalje.
Ok. Bok.
Bok Bok.

Tjedan dana kasnije…

E, ajmo pomaknuti na onaj praznik ranije.
11.?
Da.
OK. Može.
Uzmemo ostatak tjedna pa opet imamo 9 dana.
Ou jea!
Može. Čujemo se.
Može. Bok Bok.
Ćao.

Tjedan dana kasnije…

Alo!
E?
Ošlo sve vrit. Imam neku obavezu na poslu. Ne mogu taj petak.
Ok… Što ćemo onda?
Ajmo subotu i nedjelju.
… Ajmo.
Zovi i onu dvojicu.
OK, to je onda ekipa. Četiri jahača apokalipse!

I tako nađosmo se rano ujutro na trešnjevačkom placu. Brzinski bureci i put pod kotače.
Saša je već u Oštarijama i čeka nas. A kad tamo, čekaju nas super fora hobbitske kućice u Kampu Velebit. Super ekipica, super mjesto.
Gledamo ložište i roštilj i već znamo što ćemo na večer raditi. ;)
Brzo smo potrpali pive i klopu u ruksake, a ostatak ostavili u kućici i pravac vrh Visibaba.
Nemojmo zaboraviti jednu putnu rakijicu. A ne, to nikako. Na žalost, nisam dobro zatvorio pljosku tako da se ostatak razlio po ruksaku, ali prihvatili smo to kao žrtvovanje Velesu, a i ruksak je bolje mirisao.
Kakav pogled! Kakva milina!
Vrijeme nam je bilo sjajno. Oblaka tek toliko, a pogled puca na sve strane. Pag kao na dlanu.
Di ćemo, što ćemo? Ajmo na Bačić kuk!

Prvo se spuštašmo pa se malo penješmo. Pa na jednom mjestu ostavili šćape, pa na drugom ruksake. Uhvatili se sajle i rukama i nogama, hop hop, eto nas na vršku Bačić kuka.
Ne znam što bih rekao… Sami superlativi. Pogled 360 stepeni buraz!
Osim kad se kreneš spuštati… onda ti nije baš svejedno. Ali čovječe, koji pogled. Top of the world!
U podnožju brzinska klopica i red pive. M m m. Tak se da.

Natrag pod Visibabu, pa skretanje za Budakovo brdo.
Jeste bili? Izgleda kao lagana kosa… Pa i nije baš. Ideš, ideš i ideš… nikako dosegnuti taj vrhunac.
A na vrhu opet te nagradi pogled i krasota.
Odjednom nas je zaogrnuo oblak i malo nas ohladio vjetrom.

Fotkanje, ovo ono i spuštanje prema Premužićki i Skorpovcu.
Tamo smo naletjeli na 3 tipa vidno izgubljena.
Ni sami ne znaju gdje će ni kad. Dali smo im iscrpne upute. Kasnije se raspitivali o njima jesu li se kome javili i sretno stigli, ali nismo im više ušli u trag.
Ako ovo čitate dečki, nadam se da ste ok.

Nakon pojedenih ostataka klope i piva, uputili smo se Premužićkom natrag prema Baškim Oštarijama.
Jesmo li dovoljno jeli? Jesmo vraga!
Vadi tavu i nareži povrće i piletinu.
Imamo li još pive u friđu?
A ne. Imamo za cijeli razred.
;)
Navali narode!

Prespavali smo u sitnim hobitskim krevetićima.
Luka zvani Shorty ne kuži kaj se mi bunimo.

Ujutro, klonjica i malo voća.
Potrpali smo stvari u auto i odhajkali na Veliki Sadikovac i natrag.
Pozdravili smo se s gazdama Nikolinom i Lukom i pravac Otočac, gdje smo u ugodnoj vrtnoj atmosferi pojeli odličan roštilj.

Cesta prema Zagrebu je bila očekivano zakrčena vozilima koja su se vraćala s produljenog vikenda.
I eto nas u Zagrebu.
Idemo doma? Ide ti mama doma.
Otišli na još 2 runde pive dok smo sa Sašom pričekali vlak.
A sad hitno kući mazati opekotine, tuširanje i spavanac. Sutra se radi.

 

Do idućeg puta, Hrc

 

 velebit lipanj 01velebit lipanj 02velebit lipanj 03velebit lipanj 04velebit lipanj 05velebit lipanj 06velebit lipanj 07velebit lipanj 08