• Najbolje ideje sinu nam dok hodamo.

    Friedrich Nietzsche

  • Jednog dana cijeli život će vam proletjeti ispred očiju.

    Pobrinite se da bude vrijedan gledanja.

  • Netko bira noćenje s 5 zvjezdica…

    A netko s 5 milijardi zvijezda!

  • Djeca ne pamte najbolji dan ispred televizora.

  • Šuma nema Wi-Fi ali je povezanost još bolja.

15. veljače bili smo na Papuku. Bilo je krasno. :)

papuk 01 1papuk 01 2papuk 01 3papuk 01 4papuk 01 5

Vikend je! AktivNaturci su ponovno zajedno, a ovaj put je druženje zakazano na Medvednici. Lagana šetnja od cca 25 km – krenuli smo od Planine Donje prema Lipi-Rog navratili na kavu do Gorščice pa dalje prema Hunjki. Na ručak smo stigli u "Staru Lugarnicu", a nakon toga krenuli dalje Leustekovom stazom prema tunelu. Uz dobre vibracije i pozitivu stigli smo do završne točke naše ovosubotnje šetnje. Uz ovakvu veselu ekipu nema lošeg druženja.

Spremni smo za sljedeći vikend i ponovno druženje.

sljeme 01sljeme 02sljeme 03sljeme 04

13 sretnih AN ovaca se na prvi dan drugog mjeseca uputilo na Cesargradsku goru.
Strmom klizavom stazom te probijanjem kroz trnje i granje, dokazali smo da nam ništa ne može stati na put.
Prvi cilj su nam bile zidine Cesargrada, gdje smo dobro proučili (skoro) svaki kamen, zavirili kroz svaki otvor, zavukli se gdje god zavući se dalo.
I tamo su nastale predivne fotke!
Nakon zidina, uputili smo se na vrh zvan Japica.
Usput vidjeli predivne drvene kućice sa pogledom na Klanjec i vinogradom na padini.
Stigli smo na vrh Japica, smješten na samo 509 metara.
A nakon toga eko stazom spustili smo se do planinarske kuće Cesargrad gdje nas je dočekao odličan domaćin Gordan iz HPD-a Cesargrad iz Klanjca sa odličnim kuhanim vinom.
Kao i uvijek imali smo hrane za duplo više ljudi, dobre volje i smijeha koji se širio na sve strane.
Istom klizavom i strmom stazom spustili smo se do spomenika himni i time završili "službeni" dio izleta.

 

cesargrad 01cesargrad 02cesargrad 03cesargrad 04cesargrad 05

I ovaj vikend smo se družili.
Krenuli smo iz Samobora preko Velikog dola na Veliki Oštrc i opet natrag u Samobor. Uz dobru vibru i puno smijeha prehodali smo 18 km i u Samoboru se počastili kremšnitama.
Napunili smo baterije za početak radnog tjedna.
samoborsko sijecanj 2020 01
samoborsko sijecanj 2020 02
samoborsko sijecanj 2020 03
samoborsko sijecanj 2020 04
samoborsko sijecanj 2020 06
samoborsko sijecanj 2020 07
samoborsko sijecanj 2020 05
 

Via Adriatica Tatjana Savoric

 

Krenula je! AktivNaturci ispratili svoju Tatjanu Šavorić na put od 1100 kilometara izazova, avantura, ali i sreće i spokoja.

Nitko nikada, pisao je Hemingway, neće razjasniti što je leopard tražio na visini od nekoliko desetaka tisuća stopa. Napustio je zlatne, suncem ušuškane i tople savane kako bi se uputio među snjegove Kilimandžara. Baš tako, teško je razjasniti i što čovjek traži na planinama okovanim snjegovima i minusima. Teško je razjasniti, ali oni koji su ijednom u životu dopustili planini da ih zagrli svejedno hrle tim trenucima u kojima ih gorde ljepotice miluju i daju im osjećaj mira, spokoja, sreće i smisla. A planine to zbilja rade, čak i u najsurovijim uvjetima.

Toga je itekako svjesna i naša AktivNaturka Tatjana Šavorić koja se sinoć uputila na svoje putovanje života od 44 dana, 1100 kilometara planina, 41.000 metara visinske razlike uspona (to su vam 4 i pol Everesta!). Naivci mogu zabrinuto upitati što Tatjana traži u 1100 kilometara dugoj stazi Via Adriatice? Što radi SAMA 44 dana u nepredvidivosti planina? Naivci neka odahnu jer: 1. Tatjana neće ništa tražiti na stazi što već nije u njoj; 2. čovjek na planini nije sam, čovjek tek na planini postaje svoj i najsvoj. Priča o Tatjani metafora je koju svi trebamo preslikati u svoje živote.
Jedino čega se boji je neuspjeh

– Prehodavanje cijele staze je u razradi od kad sam prvi puta čula za ovu stazu i povezala se sa Srećkom Vukovom. Već dulje vrijeme želim biti pravi thru hiker. Međutim, nikad nije bilo dovoljno vremena i novaca za otići na neku američku stazu tako da je spoznaja da imamo takve staze u Hrvatskoj bila prijelomna. Ideja je došla slučajno jednu večer prilikom slaganja tabele VA thru angela pa sam pomislila: „Zašto ne bih išla sada“. Kratki sken datuma i rasporeda obaveza i okvirni termin je bio u glavi. Kroz nekoliko dana, cijela je ideja sjela na svoje mjesto – kaže Tatjana dodajući kako se najviše veseli početku puta i hodu po Konavlima.

Iako je već prošla najzahtjevnije dionice Via Adriatice, svejedno je spremna da se i ovaj put suoči s njima.

– Nekome su planinski masivi zahtjevni, nekome je teška napuštena divljina Dalmatinske Zagore. Netko jedva preživi kamenjar dalmatinskih planina. Upravo to je ono što je prekrasno kod ove staze. Svega ima u izobilju i svaki dan je drugačiji. Osobno, mislim da će mi izazov biti posljednje dvije dionice jer su mi nepoznate – govori Tatjana koju su večeras na putu prema Dubrovniku ispratili njezini AktivNaturci. Koktel treme, radosti, uzbuđenja, sreće i ponosa vrlo lako se miješao na zagrebačkom kolodvoru. No, Tatjana k'o Tatjana. 50-ak kilograma žene u koju je stalo pozitive, srčanosti i borbenosti za 50 života kaže da nema straha.

– Svjesna sam loših vremenskih uvjeta i (ne)prilika i spremna sam na njih koliko se to može biti. Jedini strah koji imam je strah od neuspjeha, odnosno odustajanja zbog neke ozljede ili nekog većeg razloga koji bi me natjerao da siđem sa staze – kaže Tatjana. Srećom, tu je i obiteljska potpora, koja je njezino najveće gorivo, i koja reže sve sumnje i skepse u uspjeh naše Tatjane.
Klara putuje s mamom u mislima.

Svi koji znaju Tatjanu, znaju i da spoj nje i planina nipošto ne prolazi bez njezine „mini me“ – kćeri Klare s kojom nas sve uveseljava, ne samo na zajedničkim izletima, nego i na svom blogu Na Vrh Brda. Iako je prehodavanje Via Adriatice bio zajednički san majke i kćeri, Klara na ovu avanturu putuje s mamom u mislima.

– Užasno mi je teško što ću ove korake odraditi bez nje. Prethodna godina nas je naviknula na zajedničke kilometre i vjerujem da će mi biti pusto bez nje, bez njezinog glupiranja na stazi i bez povremenog njurganja – govori Tatjana dodavši kako VA neće nigdje pobjeći i da će je s Klarom proći čim ona maturira (Klara, jesi čula? Spremaj se! ).

Planine su dom.

Naravno, budimo realni, nije sve u vezi planina tako poetično. Koliko god da nas duhovno hranile, toliko je bitno da svatko tko se uputi na druženje s njima bude spreman – i fizički, i psihički, a bome i s teretom. Tatjana je, to će reći svi koji je znaju, rođena spremna. Iako nije imala nikakve posebne pripreme, kaže:
– Veći dio ove priče je u čvrstoći glave. Kada je um spreman na brojanje dana, tijelo ga prati. Što se tiče visinskih detalja dionice, pristupat ću im kako i inače pristupam zimskim usponima: polako, koncentrirano i s oprezom.
Budući da je po prirodi izrazito pedantna (i još k tomu i medicinska sestra), nije ni čudo da joj je ruksak uvijek „k'o apoteka“. Zbilja, malo ćete složenijih i urednijih stvari na planini sresti od Tatjaninog ruksaka.

– Prvo, sve uvijek imam na popisu na papiru. Najbitnije mi je da imam svu zimsku opremu: šator, šatorsko krilo, vreću, karimat i kuhalo. Hrana je uglavnom dehidrirana, a odjeća... Zbilja nema smisla nositi puno rezervne odjeće koju bih ionako oblačila na prljavo tijelo. S vremenom ću se naviknuti da smrdim – u svom stilu će Tatjana.

Draga Tatjana, ne brini. Sve što zaista smrdi „ne može ni prismrdit'“ planinama i to ostavljaš daleko iza sebe . I umjesto da ti kažemo: „Sretno“ ili „Neka su ti mirne planine“ ili pak „Čuvaj se“, mi ćemo ti reći: „Dobrodošla doma, draga naša“. Jer, planine jesu i tvoj i naš dom, a ti ćeš nam sada samo svima pokazati kako se najbolje brinuti o njemu.

(Ali, svejedno sretno i čuvaj se!)

Jelena Ružić

Tmurna i maglovita subota nije nas pokolebala u naumu da posjetimo Petrovu Goru, i nismo požalili :) Izvrsno društvo i šetnja 10ak kilometara uz obilazak spomenika: Petrova Gora, Grob kralja Petra, te na kraju ruševine pavlinskog samostana (tvrđave). Druženje u Lovačkom domu Muljava bilo je ugodno i zahvalni smo svima koji su se odazvali našem pozivu. Ukupno 18 članova Aktivnature koji su svojim dobrim vibracijama "začinili" naš susret. Veselimo se slijedećim druženjima i nadamo se da ćemo imati prilike ostvariti još koju od naših ideja za hodačko kulturno hedonističke ture.

Vodiči Martina i Grga

2020 petrova gora 01

2020 petrova gora 02

2020 petrova gora 03

2020 petrova gora 04

2020 petrova gora 05

2020 petrova gora 06

2020 petrova gora 07

Subotnje veselo druženje AktivNaturaca na Ivanščici... Prekrasan dan iskoristili smo za druženje i hodanje po lijepim stazama Ivanščice od Podevčeva do Mađareva. Hvala dečkima iz PD Bundek na dočeku i logistici, a i domaćinu iz pl. kuće Grebengrad na gostoprimstvu.... Veseli i sretni vratili smo se u Zagreb.

IMG 20200111 094533

IMG 20200111 135029

IMG 20200111 143552

IMG 20200111 113412

Iza nas je 12. po redu tradicionalni zimski Zavižan, ovaj put s rekordnih 32 sudionika.
Dvije grupe, lička & morska, klasika.
Navečer u domu nevjerojatna AktivNatura atmosfera, 32 istomišljenika u ugodnom druženju bez ikakkvih negativa, čista pozitivna energija.
Srećko Vukov vodio je morsku grupu a maestro Saša Atanasovski vodio je ličku. Javili smo se dragom Anti Vukušiću u Gornjoj Kladi a u domu nas je lijepo ugostio njegov sin Ivan.
Ove godine na hodnji su nam se pridružili i dragi prijatelji iz Dalmacije (PD Kamešnica Otok Dalm & NOPD Koćari)
Velebit nas je opet počastio s nekoliko svojih lica, zato i idemo u dvije grupe, ne bismo li upoznali obje njegove strane.

Više...

81423516 2762943363786309 4986452422156091392 o

81292989 2762950130452299 8863961214951096320 o

 

82508801 2762942810453031 1485378215567425536 o

81675133 2762943613786284 5457228889891799040 o

81961681 2762943490452963 487640304636133376 o

Tradicionalno prehodavanje Učke od Plomina do Poklona: 29 km, 1700 m visinske, 11 i pol sati s pauzama. Jedan poskok, ovce i konji, uvijek gostoljubivi domaćini u domu Poklon. Ekipa kao i uvijek predivna, to je AktivNatura.

Željo bi bio ponosan na nas. Željo i ja (Srećko) pregazili smo je prvi put 2012. godine i odlučili da taj dvodnevni pohod radimo svake godine. Ponovili smo 2013. a godinu iza je stradao. Zato je baš Učka od svega što smo prošli skupa postala taj memorijalni pohod kao uspomena na njega. Posebna je, lijepa i pomalo zahtjevna ali uvijek nagradi hodača.

ucka 2019

60342572 2279677238779593 145879290058113024 o

ucka konji

60041550 2279677538779563 5602440449974337536 n

ucka 2014 2019

 

Više slika