• Najbolje ideje sinu nam dok hodamo.

    Friedrich Nietzsche

  • Jednog dana cijeli život će vam proletjeti ispred očiju.

    Pobrinite se da bude vrijedan gledanja.

  • Netko bira noćenje s 5 zvjezdica…

    A netko s 5 milijardi zvijezda!

  • Djeca ne pamte najbolji dan ispred televizora.

  • Šuma nema Wi-Fi ali je povezanost još bolja.

I ovaj vikend smo se družili.
Krenuli smo iz Samobora preko Velikog dola na Veliki Oštrc i opet natrag u Samobor. Uz dobru vibru i puno smijeha prehodali smo 18 km i u Samoboru se počastili kremšnitama.
Napunili smo baterije za početak radnog tjedna.
samoborsko sijecanj 2020 01
samoborsko sijecanj 2020 02
samoborsko sijecanj 2020 03
samoborsko sijecanj 2020 04
samoborsko sijecanj 2020 06
samoborsko sijecanj 2020 07
samoborsko sijecanj 2020 05
 

Via Adriatica Tatjana Savoric

 

Krenula je! AktivNaturci ispratili svoju Tatjanu Šavorić na put od 1100 kilometara izazova, avantura, ali i sreće i spokoja.

Nitko nikada, pisao je Hemingway, neće razjasniti što je leopard tražio na visini od nekoliko desetaka tisuća stopa. Napustio je zlatne, suncem ušuškane i tople savane kako bi se uputio među snjegove Kilimandžara. Baš tako, teško je razjasniti i što čovjek traži na planinama okovanim snjegovima i minusima. Teško je razjasniti, ali oni koji su ijednom u životu dopustili planini da ih zagrli svejedno hrle tim trenucima u kojima ih gorde ljepotice miluju i daju im osjećaj mira, spokoja, sreće i smisla. A planine to zbilja rade, čak i u najsurovijim uvjetima.

Toga je itekako svjesna i naša AktivNaturka Tatjana Šavorić koja se sinoć uputila na svoje putovanje života od 44 dana, 1100 kilometara planina, 41.000 metara visinske razlike uspona (to su vam 4 i pol Everesta!). Naivci mogu zabrinuto upitati što Tatjana traži u 1100 kilometara dugoj stazi Via Adriatice? Što radi SAMA 44 dana u nepredvidivosti planina? Naivci neka odahnu jer: 1. Tatjana neće ništa tražiti na stazi što već nije u njoj; 2. čovjek na planini nije sam, čovjek tek na planini postaje svoj i najsvoj. Priča o Tatjani metafora je koju svi trebamo preslikati u svoje živote.
Jedino čega se boji je neuspjeh

– Prehodavanje cijele staze je u razradi od kad sam prvi puta čula za ovu stazu i povezala se sa Srećkom Vukovom. Već dulje vrijeme želim biti pravi thru hiker. Međutim, nikad nije bilo dovoljno vremena i novaca za otići na neku američku stazu tako da je spoznaja da imamo takve staze u Hrvatskoj bila prijelomna. Ideja je došla slučajno jednu večer prilikom slaganja tabele VA thru angela pa sam pomislila: „Zašto ne bih išla sada“. Kratki sken datuma i rasporeda obaveza i okvirni termin je bio u glavi. Kroz nekoliko dana, cijela je ideja sjela na svoje mjesto – kaže Tatjana dodajući kako se najviše veseli početku puta i hodu po Konavlima.

Iako je već prošla najzahtjevnije dionice Via Adriatice, svejedno je spremna da se i ovaj put suoči s njima.

– Nekome su planinski masivi zahtjevni, nekome je teška napuštena divljina Dalmatinske Zagore. Netko jedva preživi kamenjar dalmatinskih planina. Upravo to je ono što je prekrasno kod ove staze. Svega ima u izobilju i svaki dan je drugačiji. Osobno, mislim da će mi izazov biti posljednje dvije dionice jer su mi nepoznate – govori Tatjana koju su večeras na putu prema Dubrovniku ispratili njezini AktivNaturci. Koktel treme, radosti, uzbuđenja, sreće i ponosa vrlo lako se miješao na zagrebačkom kolodvoru. No, Tatjana k'o Tatjana. 50-ak kilograma žene u koju je stalo pozitive, srčanosti i borbenosti za 50 života kaže da nema straha.

– Svjesna sam loših vremenskih uvjeta i (ne)prilika i spremna sam na njih koliko se to može biti. Jedini strah koji imam je strah od neuspjeha, odnosno odustajanja zbog neke ozljede ili nekog većeg razloga koji bi me natjerao da siđem sa staze – kaže Tatjana. Srećom, tu je i obiteljska potpora, koja je njezino najveće gorivo, i koja reže sve sumnje i skepse u uspjeh naše Tatjane.
Klara putuje s mamom u mislima.

Svi koji znaju Tatjanu, znaju i da spoj nje i planina nipošto ne prolazi bez njezine „mini me“ – kćeri Klare s kojom nas sve uveseljava, ne samo na zajedničkim izletima, nego i na svom blogu Na Vrh Brda. Iako je prehodavanje Via Adriatice bio zajednički san majke i kćeri, Klara na ovu avanturu putuje s mamom u mislima.

– Užasno mi je teško što ću ove korake odraditi bez nje. Prethodna godina nas je naviknula na zajedničke kilometre i vjerujem da će mi biti pusto bez nje, bez njezinog glupiranja na stazi i bez povremenog njurganja – govori Tatjana dodavši kako VA neće nigdje pobjeći i da će je s Klarom proći čim ona maturira (Klara, jesi čula? Spremaj se! ).

Planine su dom.

Naravno, budimo realni, nije sve u vezi planina tako poetično. Koliko god da nas duhovno hranile, toliko je bitno da svatko tko se uputi na druženje s njima bude spreman – i fizički, i psihički, a bome i s teretom. Tatjana je, to će reći svi koji je znaju, rođena spremna. Iako nije imala nikakve posebne pripreme, kaže:
– Veći dio ove priče je u čvrstoći glave. Kada je um spreman na brojanje dana, tijelo ga prati. Što se tiče visinskih detalja dionice, pristupat ću im kako i inače pristupam zimskim usponima: polako, koncentrirano i s oprezom.
Budući da je po prirodi izrazito pedantna (i još k tomu i medicinska sestra), nije ni čudo da joj je ruksak uvijek „k'o apoteka“. Zbilja, malo ćete složenijih i urednijih stvari na planini sresti od Tatjaninog ruksaka.

– Prvo, sve uvijek imam na popisu na papiru. Najbitnije mi je da imam svu zimsku opremu: šator, šatorsko krilo, vreću, karimat i kuhalo. Hrana je uglavnom dehidrirana, a odjeća... Zbilja nema smisla nositi puno rezervne odjeće koju bih ionako oblačila na prljavo tijelo. S vremenom ću se naviknuti da smrdim – u svom stilu će Tatjana.

Draga Tatjana, ne brini. Sve što zaista smrdi „ne može ni prismrdit'“ planinama i to ostavljaš daleko iza sebe . I umjesto da ti kažemo: „Sretno“ ili „Neka su ti mirne planine“ ili pak „Čuvaj se“, mi ćemo ti reći: „Dobrodošla doma, draga naša“. Jer, planine jesu i tvoj i naš dom, a ti ćeš nam sada samo svima pokazati kako se najbolje brinuti o njemu.

(Ali, svejedno sretno i čuvaj se!)

Jelena Ružić

Tmurna i maglovita subota nije nas pokolebala u naumu da posjetimo Petrovu Goru, i nismo požalili :) Izvrsno društvo i šetnja 10ak kilometara uz obilazak spomenika: Petrova Gora, Grob kralja Petra, te na kraju ruševine pavlinskog samostana (tvrđave). Druženje u Lovačkom domu Muljava bilo je ugodno i zahvalni smo svima koji su se odazvali našem pozivu. Ukupno 18 članova Aktivnature koji su svojim dobrim vibracijama "začinili" naš susret. Veselimo se slijedećim druženjima i nadamo se da ćemo imati prilike ostvariti još koju od naših ideja za hodačko kulturno hedonističke ture.

Vodiči Martina i Grga

2020 petrova gora 01

2020 petrova gora 02

2020 petrova gora 03

2020 petrova gora 04

2020 petrova gora 05

2020 petrova gora 06

2020 petrova gora 07

Subotnje veselo druženje AktivNaturaca na Ivanščici... Prekrasan dan iskoristili smo za druženje i hodanje po lijepim stazama Ivanščice od Podevčeva do Mađareva. Hvala dečkima iz PD Bundek na dočeku i logistici, a i domaćinu iz pl. kuće Grebengrad na gostoprimstvu.... Veseli i sretni vratili smo se u Zagreb.

IMG 20200111 094533

IMG 20200111 135029

IMG 20200111 143552

IMG 20200111 113412

Iza nas je 12. po redu tradicionalni zimski Zavižan, ovaj put s rekordnih 32 sudionika.
Dvije grupe, lička & morska, klasika.
Navečer u domu nevjerojatna AktivNatura atmosfera, 32 istomišljenika u ugodnom druženju bez ikakkvih negativa, čista pozitivna energija.
Srećko Vukov vodio je morsku grupu a maestro Saša Atanasovski vodio je ličku. Javili smo se dragom Anti Vukušiću u Gornjoj Kladi a u domu nas je lijepo ugostio njegov sin Ivan.
Ove godine na hodnji su nam se pridružili i dragi prijatelji iz Dalmacije (PD Kamešnica Otok Dalm & NOPD Koćari)
Velebit nas je opet počastio s nekoliko svojih lica, zato i idemo u dvije grupe, ne bismo li upoznali obje njegove strane.

Više...

81423516 2762943363786309 4986452422156091392 o

81292989 2762950130452299 8863961214951096320 o

 

82508801 2762942810453031 1485378215567425536 o

81675133 2762943613786284 5457228889891799040 o

81961681 2762943490452963 487640304636133376 o

Tradicionalno prehodavanje Učke od Plomina do Poklona: 29 km, 1700 m visinske, 11 i pol sati s pauzama. Jedan poskok, ovce i konji, uvijek gostoljubivi domaćini u domu Poklon. Ekipa kao i uvijek predivna, to je AktivNatura.

Željo bi bio ponosan na nas. Željo i ja (Srećko) pregazili smo je prvi put 2012. godine i odlučili da taj dvodnevni pohod radimo svake godine. Ponovili smo 2013. a godinu iza je stradao. Zato je baš Učka od svega što smo prošli skupa postala taj memorijalni pohod kao uspomena na njega. Posebna je, lijepa i pomalo zahtjevna ali uvijek nagradi hodača.

ucka 2019

60342572 2279677238779593 145879290058113024 o

ucka konji

60041550 2279677538779563 5602440449974337536 n

ucka 2014 2019

 

Više slika

 

Davne 2016. ovaj otok nas je ostavio bez daha i bez riječi pa smo to odlučili ponoviti!

Ukratko:

1 predivan otok
11 sati škrapinga
15 "luđaka"
25 kilometara
1000 visinskih metara

+ uvala Zavratnica, naravno!

Tona pozitivnih dojmova i uspomena...

IMG 7125 Snapseed

 

20190331 090330

 

20190331 091637

 

20190331 132557 Snapseed

 

GOPR0316 Snapseed

 

GOPR0281 Snapseed

Citat naše Ane najbolje opisuje ovaj nedjeljni bajkerski izlet:

"Ni ovaj dan nam ništa nije moglo pokvariti. Skupila se mala, ali vrlo vesela ekipa AktivNatura i pod vodstvom predsjednika Bruno krenula bajkovima iz Čigoča, Europskog sela roda pa do Krapja, sela graditeljske baštine.
Biciklirali po šumama i močvarama prema Krapju, gradili most da bi prešli vodene prepreke, fotkali, uživali u prirodi, konjima, rodama, predivnim starim drvenim hižama.
Na kraju završili u eko etno selu Strug, popili pivicu i pojeli domaći specijalitet kojem ime ne zapamtih. 
I onda tako veseli i okrijepljeni krenuli natrag prema Čigoču.
Divna nedjelja, a ja sam presretna jer sam dio ekipe. ❤️"

20190324 114804

20190324 205750

20190324 205708

54799882 1506509046145746 6951914737676320768 n

 

Vikend 16.-17.3 proveli smo uz more, zapravo na "balkonu" s kojeg na zapad puca pogled na Split, Trogir, Šoltu i Kozjak, na sjever na Mosor i kanjon Cetine , na istoku na Biiokovo i Makarsku rivijeru a na jug prema Braču i Hvaru.

Poljička planina ili kako je domaći zovu, Perun, dobila je ime po staroslavenskom bogu groma i munje. Naziv Poljička planina je noviji naziv zato jer je planina smještena na području nekadašnje Poljičke Republike tj. današnjih Poljica. Krenuli smo iz Gornje Podstrane i prehodali je uzduž i poprijeko sve do Omiša. Sutradan smo se najprije popeli na utvrdu Forticu iznad Omiša a onda ušli u liticu i slabo poznatim neoznačenim stazama, što nam nije predstavljalo naročit problem, popeli se na najviši vrh Imber ili Kulu s fantastičnim 360 pogledom.

20190318 073426

20190316 192937

20190318 073505

20190317 150340